Običan čovjek (3)

Nastavljam s objavljivanjem ulomaka iz knjige Ivan Golub „Običan čovjek“, Ljevak, Zagreb 2013.

20161218-obican-covjek

3 – BLAGO BLAGIMA JER ĆE BAŠTINITI ZEMLJU (Mt 5,5)

Nadbiskup Šeper dolazi iz Crkve iza „željezne zavjese“, on dolazi iz komunističkog sustava i ateističkog uređenja. Očekivalo bi se da će u govoru o ateizmu sasuti „drvlje i kamenje“ na bezboštvo. Nadbiskup Šeper međutim predlaže da se u dokument u spletu/kontekstu govora o korijenima i oblicima ateizma stavi rečenica „da kršćani nekada svojim životom Boga više zakrivaju nego otkrivaju“. I ta je Šeperova rečenica ušla u koncilsku konstituciju Gaudium et Spes (Radost i nada, op. s.c.):
„Zato ne malu ulogu za postanak tog ateizma mogu imati vjernici ukoliko zanemarivanjem vjerskog odgoja ili netočnim i pogrešnim izlaganjem nauke ili također nedostacima svoga religioznog, moralnog i socijalnog života, pravo lice Boga i religije prije zakrivaju nego otkrivaju.“ (str. 175)

Lijepo rečeno, gotovo bi rekao posipavanje pepelom. Nažalost takve misli teško prodiru u glave mnogih kršćana, katolika, posebice u glave mnogih crkvenih vjerodostojnika.

P.S. na ovo bi mogao nadovezati razmišljanje na temu paralelnosti istinskog kršćanstva i istinskog komunizma. Ne treba nikada zaboraviti što je kršćanstvo bilo na početku a što se tijekom tisućljeća izrodilo. Jednako kao što se dogodilo s idejom komunizma. Put u pakao popločan je dobrim namjerama!

Veliki je grijeh gledati ono što se ne smije no još je veći grijeh ne gledati ono što se mora. A najveći je grijeh gledati svijet kroz sebe, ne gledati ga u Bogu. (str.193)

Ja bih ovu misao izrazio ovako: „Veliki je grijeh gledati ono što se ne smije no još je veći grijeh ne gledati ono što se mora. A najveći je grijeh gledati svijet kroz sebe, ne gledati ga u ljudima.“

„Ja nisam te zasluge da bih se usudio nadati da će se preko mene moći zbiti obraćenje moskovskog naroda (ruskog, op. s.c.), ali niti ne dvojim o tome: kao što je književnom izobrazbom poganskih filozofa na latinskom ili grčkom jeziku bio utrt put svetim ocima za raspravljanje o stvarima vjere, tako bi se također, u nejednakom razmjeru, književnom izobrazbom u našem jeziku, ako se Božjem veličanstvu svidi mene nevrijedna za to izabrati, mogla postaviti prethodnica obraćenja u tom narodu“.

Ovaj ulomak iz Križanićevog pisma je ključan. I kad mi je napisati kratak sastavak o Križanićevu životu, gdje treba puno toga izostaviti, ovaj ulomak nastojim „ne žrtvovati“. Na temelju njega i ne samo njega nego sveukupnog Križanićevoga djela došao sam do spoznaje, zaključka: Križanić je sebe označio kao proroka mesijanstva kulture. Križanić će biti preteča.

Znanosti i umijeća imat će spasenjsku ulogu. A on će biti njihov promicatelj, prorok. Rad u jeziku i rad oko jezika Križanić je nerazdijeljeno i nerazdjeljivo povezao s radom oko crkvenog jedinstva Slavena. Tome pridružuje poticanje cara na sklapanje saveza protiv Turaka. I time završava svoju predstavku Ingoliju. Križanić kani, veli:

„Nagovarati ga (ruskog cara), zatim, na rat protiv Turaka, zajedničkih neprijatelja kršćana, i pri tom iznijeti da proročanstva ne pristaju ni na kog više nego na njega koji treba pobijediti Otomane, i da će to biti lakše njemu nego ikojem drugom vladaru, jer Grci će ga poduprijeti time što će se pobuniti protiv Turaka budući da je njihovog obreda. A Bugari, Srbi, Bosanci, Vlasi i Moldavijci učinit će isto rado zbog ljubavi prema vladaru svojeg zajedničkog jezika i naroda. I drugim razlozima pokušat ću ga privoljeti na taj pothvat. I bude li se oduševio takvom slavom, dodat ću kasnije da njegovi vazali ne dostaju za to bez pomoći zapadnih vladara, jer Moskovljani ne umiju izrađivati oružje i drugo što je potrebno za rat tako savršeno kao što je to običaj u katolika. I stoga, ako hoće da me pošalje k tim katoličkim vladarima, da će zacijelo od njih dobiti majstore, pomoć i savjet. No, za to se hoće prije vjersko sjedinjenje s njima. Stoga ću ga moliti da izvoli naložiti da se raspravlja i istražuje istina kako bi se postiglo sjedinjenje. A ono je još potrebno i u slučaju da nadvlada Turke, jer neće nikad imati mira od katoličkih vladara budući da se vjerom razlikuje od njih. Na toj točki raspravljati o sjedinjenju, ako se do nje dođe. A preblagi Gospodin neka sve izvede na svoju slavu i čast. 1641. Hvala Bogu“. (str. 225)

Zanimljivo je ovo razmišljanje Jurja Križanića. Ako sam dobro shvatio tekst on kao svećenik zagovara rat, doduše protiv Turaka ali ipak zagovara rat, a zna se što rat donosi. Pri tome očekuje da će ruskog cara podržati i Grci „budući da je njihovog obreda“. Pri tome mu ne smeta što će kasnije zagovarati obraćenje Rusa preko našeg jezika i na taj način prestati biti istog obreda kao Grci od kojih je dobio pomoć. Smatra da znanost i umijeće ima ulogu spasenja i pri tome ne spominje božju volju. Ili pak misli da je znanost i umijeće božja volja? Ne znam.

Nadalje tvrdi kako Moskovljani, što će reći Rusi, ne znaju izrađivati oružje kao što to rade katolici. Ne bi li katolicima, kršćanima, ipak bilo više primjereno da bolje pišu knjige i više se brinu o ljudima nego da se izvješćuju u izradi oružja. Zagovara sjedinjenje obiju crkava, katoličke i pravoslavne, ali naravno na takav način „da ću ga zamoliti da izvoli naložiti da se raspravlja i istražuje istina kako bi se postiglo sjedinjenje.“ Pri tom predlaže da se to učini „književnom izobrazbom u našem jeziku“ „kao što je književnom izobrazbom poganskih filozofa na latinskom ili grčkom jeziku bio utrt put svetim ocima za raspravljanje o stvarima vjere“. Naravno pri tome uopće ne dolazi u pitanje čiji je svjetonazor, katolički ili pravoslavni, istinit. Jer on ne očekuje da će se katoličanstvo obratiti na pravoslavlje već obratno.

Kao što je književnom izobrazbom poganskih filozofa na latinskom ili grčkom jeziku bio utrt put svetim ocima za raspravljanje o stvarima vjere, tj obraćenje pogana na kršćanstvo.

I onda na kraju, da se Vlasi ne dosjete kaže: „A preblagi Gospodin neka sve izvede na svoju slavu i čast.“ Pa ako prepušta Gospodinu da sve izvede na svoju slavu i čast, čemu onda opće da se on, J.K. upliće u taj posao?

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.