Kako se ‘kalila demokracija’

Izgleda da moj prethodni post i nije bila čisti SF. Najnoviji događaji pokazuju da se, po svemu sudeći, riba otkačila s udice. I ne samo jedna, već dvije. Obje ‘kapitalci’!

No da to nije nešto posebno kad je u pitanju HDZ pokazuje nam trenutačna borba ‘titana’ u SDP-u za položaj Predsjednika stranke – Komadine i Milanovića. Tko će od njih dvojice krenuti stopama Sanadera i Jadranke Kosor za sada se još ne zna. Ali saznat će se uskoro.

Pa da vidimo kako se to ‘kalila demokracija’ u najdemokratskijoj stranci u posljednjih 25 godina.

1993. godine
Tomislav Karamarko, jedan od osnivača HDZ-a napušta stranku.

10. prosinca 1999.
Umire Prvi predsjednik neovisne Hrvatske i Predsjednik HDZ-a, dr. Franjo Tuđman. Iako ga nisam simpatizirao, sad nakon sedamnaest godina i troje njegovih nasljednika, moram priznati da je on bio jedini koji je imao svoju viziju. Za tu svoju viziju borio se zdušno, pri čemu se ponekad znao držati i poznate sintagme J.B.T.-a „ne treba se držati zakona kao pijan plota“. Na njegovo mjesto dolazi autsajderski kandidat, vicmaher S.M.
Tu ću završiti s nabrajanjem. Dalje se nije više događalo ništa spektakularno glede izbora Predsjednika države. Mnogo su se zanimljivije stvari događale u drugom ‘ešalonu’ – borbi za Predsjednika Vlade.
2000. godine
Ivo Sanader dolazi na čelo HDZ-a, uz nesebičnu pomoć Branimira Glavaša, zamijenivši preminulog dr. Franju Tuđmana.

11. siječnja 2008. godine
HDZ pobjeđuje na parlamentarnim izborima i Sanader postaje Predsjednik vlade.

1. srpnja 2009. godine
Sanader podnosi ostavku na mjesto Premijera i svih stranačkih dužnosti, pod nikad u potpunosti razjašnjenim okolnostima. Za Predsjednicu HDZ-a oktroira Jadranku Kosor.

4. siječnja 2010. godine
N
a prijedlog i inicijativu Jadranke Kosor, potpredsjednice HDZ-a i članica svih Sanaderovih vlada do 2009. godine, Ivo Sanader je izbačen je iz stranke nakon njegovog neuspjelog ‘puča’ u želji da se vrati na čelo stranke. Usprkos i unatoč poznatoj njezinoj izjavi – nakon što ju je Sander oktroirao kao Predsjednicu HDZ-a – „Kud Ivo tud i ja!“. O daljnjoj sudbini Ive Sanadera nećemo.

6. srpnja 2009. godine
Jadranka Kosor i njezina Vlada dobiva ‘zeleno’ svjetlo većine zastupnika Hrvatskog sabora i postaje Premijerka.

rujan 2011. godine
Tomislav Karamarko se vraća i svečano od Jadranke Kosor prima člansku iskaznicu HDZ-a. Uz, naravno, prijenos na HTV.

20. svibnja 2012. godine
Jadranka Kosor gubi izbore za Predsjednika stranke od njezinog pulena Tomislava Karamarka.

18. travnja 2013. godine
Jadranka Kosor je, na inicijativu Tomislava Karamarka i uz suglasnost čelništva stranke izbačena iz HDZ-a jer je „previše pričala“. Cinik bi rekao: Ipak se ostvarilo njeno obećanje „Kud Ivo tud i ja!“
S tim u vezi, novinari su upitali odvjetnika Krunoslava Olujića koji je u postupku pred HDZ-om branio J. Kosor, je li to nekakav novi trend u HDZ-u, obzirom da je Kosor drugi izbačeni čelnik nakon Sanadera.

“To je teško komentirati, ali da, mislim da će i mali Tomica vrlo brzo završiti kao i njegovi prethodnici. Mali je Tomica precijenio svoje kapacitete i sposobnosti i od HDZ-a napravio ‘Obrovac’”, kazao je Olujić pojašnjavajući da će starije generacije znati da je Obrovac u bivšoj Jugoslaviji bio sinonim za najviši kadrovski i investicijski promašaj.“ izjavio je Olujić.

8. studenog 2015. godine
Parlamentarni izbori na kojima HDZ sa svojim satelitima, predvođen Tomislavom Karamarkom ‘za prsa’ pobjeđuje jednako tako sklepanu drugu stranu na čelu s Zoranom Milanovićem.

22. siječnja 2016. godine
Pojavivši se ‘niotkuda’ kao kandidat za Premijera oktroiran je od strane Tomislava Karamarka kanadski biznismen hrvatskih korijena Tihomir Tim Orešković. Sabor ga je navedenog datuma, prirodno, potvrdio kao Premijera i prihvatio njegovu, u to vrijeme, još krnju vladu. Sigurna su bila samo dva potpredsjednika, Karamarko i vođa GG MOST Božo Petrov.

Tomislav Karamarko je odahnuo, mislivši da je sve u njegovim rukama i da će on povlačiti konce na kojima su okačene dvije lutke, Orešković i Petrov.

U početku je s takvim igrokazom bila suglasna i Predsjednica KGK. Međutim stvari su se počele razvijati u malo drugačijem pravcu nego što je kreator cijelog igrokaza predviđao. I Tihomir i Kolinda počeli su plesati neku svoju igru. Izgleda da su konci popucali.

Hoće li se i u slučaju Tomislava Karamarka ponoviti scenarij da ‘revolucija jede svoju djecu’ i predviđanje odvjetnika Krunoslava Olujića nakon izbacivanja Jdranke Kosor iz stranke?
Ne znam. No ako je povijest učiteljica života, moguće je da hoće.