Povijest suvremene Rusije (3)

Robert Service
POVIJEST SUVREMENE RUSIJE
Sandorf, Zagreb 2014.

20151212 Povijest suvremene Rusije

Treći dio
Citati i moji komentari

str. 114
Boljševici su imali uspjeha s neruskim biračkim tijelom samo u dijelovima Letonije i Estonije, gdje je mržnja prema Nijemcima bila veća od zabrinutosti od Rusa.

Komentar s.c.
Što je suprotno od mišljenja koje danas prevladava u tim zemljama. No to ne znači da ga jednog dana u budućnosti opet neće promijeniti. Kao što su i stanovnici Dalmacije nakon Prvog svjetskog rata bili, zbog straha od mogućnosti da dođu pod protektorat Italije kao saveznice Antante, glavni zagovornici vezivanja uz Kraljevinu Srbiju misleći o njoj kao o Piemontu Južnih slavena. A onda su, nakon nekog vremena postali najveći (uz Hercegovce) protivnici te iste Srbije.

str.147
Kada je sovjetska republika uspostavljena u Azerbajdžanu u travnju 1920., Lenjin je predložio da se pozovu strani zastupnici da ponovo osposobe za proizvodnju nalazište nafte u Bakuu. Od 1918. vidio je „koncesionare“ kao vitalno važne za ekonomski oporavak, ali je sada njegov prijedlog razbjesnio boljševike vođe u Južnom Kavkazu. Ako je tvrtka Alfred Nobel trebala u Bakuu ponovo eksploatirati naftu, tamo neće ostati nijedna državna industrija. Na Osmom kongresu sovjeta u prosincu 1920. Lenjin je iznio mišljenje da bi bogata seoska domaćinstva trebalo materijalno nagraditi za svaki dodatni prinos u poljoprivrednim proizvodima, umjesto da ih proganjaju kao kulake. Kongres je bio užasnut i većina Lenjinovih prijedloga bila je odbijena. Vodstvo stranke u centru i u pokrajinama bilo je odlučno da zadrži postojeću ekonomsku politiku.

Komentar s.c.
Ovaj sam odlomak naveo samo kao ilustracija da čak ni jedan takav dogmatik kao što je bio Lenjin u određenim slučajevima nije, iz pragmatičnih razloga, djelomično odstupao od dogmatizma. Tito je taj model razradio još šire. Kao ni Lenjinu, tako ni njemu često nisu takva rješenja polučila trajni rezultat, jer je uvijek imao na kontra strani hrvatski nacionalizam i velikosrpske pretenzije da vladaju čitavom Jugoslavijom. I danas se u Hrvatskoj zadrti nacionalisti suprotstavljaju takvim rješenjima za ono što bi se moglo dati u koncesije bez opasnosti po Hrvatsku. Pogotovo ako to predloži stranka koja je po njihovom mišljenju sljednica KPH, tj komunjara.

str. 174
Krajem prosinca 1922., malodušan s obzirom na svoj oporavak, izdiktirao je (Lenjin, op.s.c) niz povjerljivih dokumenata koji su postali poznati kao njegova politička oporuka. Namjera je bila da ti materijali budu predstavljeni na sljedećem Kongresu stranke što će omogućiti da njegove ideje budu ugrađene u stratešku politiku.

On se uvijek ponašao kao da je njegovo prisustvo vitalno za opstanak Oktobarske revolucije; njegova je oporuka to naglasila kroz portrete šestorice vodećih boljševika: Staljin, Karnenjev, Zinovjev, Pjatakov, Buharini Trocki. Nijedan od njih – niti njegov nedavno podređeni saveznik Trocki – nije prikazan bez oštre kritike. Implikacija bila jasna: nitko osim njega nije sposoban za vrhovnog vođu. Lenjin je osjećao da sudbina boljševizma u značajnom stupnju ovisi o tome hoće li Staljin i Trocki skladno surađivati. Nadajući se da će se kolektivno vodstvo održati i kad njega ne bude, tvrdio je da će doći do prodora običnih tvorničkih radnika u Centralni komitet stranke i u Centralnu nadzornu komisiju, a Radnički i seljački inspektorat spriječit će raskol u Politbirou i iskorijeniti birokraciju i u stranci i u čitavoj državi.

Komentar s.c.
Vrlo indikativna sličnost s načinom kako je i Tito, vidjevši da mu se bliži kraj, na gotovo jednaki način pokušao sačuvati svoje djelo – samoupravni socijalizam. Kao ni Lenjinu tako ni njemu to nije uspjelo. Jedan čovjek može pokrenuti proces, ali, obzirom da nije vječan, ne može osigurati da se taj proces nastavi u jednakom obliku i nakon što on nestane bilo s političke scene, bilo pak ako umre.

str. 175
NEP (nova ekonomska politika, op.s.c) je povećao ljubav naroda prema Lenjinu. Članovi Politbiroa nadali su se da će moći iskoristiti njegovu reputaciju poistovjećujući se s njim i njegovom politikom (i „poslije Tita, Tito“, op.s.c.). Bilo je uređeno da se tijekom njegovog sprovoda oglase tvorničke sirene i da sav promet stane. Unatoč velikoj hladnoći ogromno je mnoštvo prisustvovalo govorima koje su na Crvenom trgu držali Lenjinovi suradnici. Iskazivanje dubokog poštovanja postalo je obavezno, a sva nekadašnja neslaganja s njim diskretno su se previđala.

Komentar s.c.
Evo još jednog primjera sličnosti između Lenjina i Tita. A možebitno da je prirodno da se u takvim sustavima u kojima je jedna ličnost odlučivala o svemu nakon njegove smrti stvari odvijaju na sličan način. Jer, ako odemo malo dalje u prošlost, na sličan način su se odavale počasti i monarsima u kraljevinama i carevinama nakon njihove smrti. Naravno, ako ih već prije toga konkurent i pretendent na prijestolje nije maknuo nasilnim putem. A i to se kopiralo u totalitarnim režimima, ma koliko oni imali ili ne imali „ljudski lik“.

str. 176
No, što je bio lenjinizam? Lenjin je izbjegavao dati definiciju tvrdeći da marksizam zahtjeva stalno prilagođavanje okolnostima koje se mijenjaju.

Komentar s.c.
U tom „prilagođavanju okolnostima koje se mijenjaju“ Tito je bio pravi velemajstor i radio je to, vjerojatno, mnogo bolje i od Lenjina. Iako je, opet moguće, ideju pokupio od njega.

str. 196
Partijsko vodstvo pretpostavljalo je da će izvoz sovjetskog žita platiti strojeve iz uvoza; no 1929. došlo je do daljnjeg pada svjetskih cijena žitarica. Rezultat je bio da je, iako je 1930. dvostruko više žita poslano u inozemstvo nego 1926.-1927. prihod od takve prodaje bio je veći samo za 6 posto. Budući da izvoz zlata nije bio dovoljan da premosti procijep, trebalo je podići kratkoročne kredite za financiranje petoljetke.

Komentar s.c.
Jednako kao što je danas nagli pad cijene nafte doveo putinovu Rusiju pred probleme kako namaći novac za funkcioniranje države. Jednako kao što naše vlade od 1990. godine, nakon što je upropaštena proizvodnja (pa i poljoprivreda) moraju dizati kratko i dugoročne kredite. Samo ne da bi obnovila proizvodnju (petoljetku) već da bi osigurala plaće za birokratsku bulumentu i mirovine za umirovljenike kojih, zbog nakaradno vođene privatizacije, ima mnogo više nego što bi ih bilo da su u mirovinu odlazili samo oni koji su odradili čitav radni vijek.

(nastavlja se)

Jedna misao o “Povijest suvremene Rusije (3)

  1. Dragi S.C.,
    drago mi je što nastavljaš sa svojim pisanjem na svojoj vlastitoj stranici, jer je naša bivša blogerska platforma izgubila smisao blogiranja, a postala online žuta trač rubrika i mjesto lakrdijanja nekoliko ljudi. Nadam se da ćeš i ovdje objavljivati i svoje kratke postove, a posebno tvoje Probranice, koje sam uvijek volio čitati.
    Ovu tvoju stranicu sam već i prije dodao u favorite, čekajući kad ćeš je opet aktivirati. Štoviše, postavio sam i link na nju sa svog portala Medjimurje.info.
    Blogerski pozdrav, gtaradi

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.