Kako narod prevesti žednog preko vode?

Ovaj tekst u skraćenoj varijanti objavio sam i na svom blogu sempercontra.blog.hr. Prvi komentar koji sam dobio je glasio: Shelly Kelly: Odgovaram na sami naslov: Žedan narod preko vode prevesti najlakše je – preko Pelješkog mosta. 😉

Farbanje naroda
Seksualni odgoj, plakati, kontraplakati, može japanski, može kineski, može indijski, zaboravili su prosvjednici arapski, goticu, glagoljicu, klinasto pismo. Sve može samo ćirilica ne može. Snježni kolaps usred zime – strašno!, gradonačelnik čisti snijeg hvatajući ga u letu ili ga jedući stižući usput da po naputku ‘ljutih moralnih bojovnika’ zabrani plakat za kazališnu predstavu „Fine mrtve djevojke“, Milanović ‘na noge’ Dačiću, Slovenija sabotira ulazak Hrvatske u EU (kamo li sreće da je to istina), fiskalne blagajne, Jure Francetić u ‘TV-kalendaru’ hrvatske Katedrale duha proglašen ‘legendarnim borcem’, ‘patolog’ postavlja bombe pod vlak, poziv na revoluciju Komandira Šamila u duhu dalmatinskog redikula, poziv Crkve na rat protiv Vlade i Sabora u duhu srednjovjekovne inkvizicije, etc, etc.

Nižu se tako vijesti obojene ‘žutilom’ masmedijima hrvatskim dok Vlada u zavjetrini sprema nova pravila za prodaju onog što se još prodati ima. Tek pokoja štura informacija da se po hitnom postupku sprema, kobajagi, rasprava u Saboru a onda i usvajanje po istom postupku ZAKONA O STRATEŠKIM INVESTICIJSKIM PROJEKTIMA RH.

Pročita li čitatelj spomenuti naslov učini mu se kako eto Vlada konačno pokušava uvesti nekakav red u poslovima oko strateških investicija. „Pa bilo bi i vrijeme!“ pomislit će dobronamjerni čitatelj.

Kako ja uglavnom spadam u nedobronamjerne čitatelje u skladu s imenom bloga ‘semper contra’ dao sam si truda i pročitao Prijedlog spomenutog zakona. U ovom tekstu ću se osvrnuti samo na jednu, po mom sudu bitnu stvar, a zaintrigiranog čitatelja upućujem na prijedlog Zakona (http://www.mingo.hr/userdocsimages/ZAKON O STRATEŠKIM INV PROJEKTIMA RH final 15 1 13.doc).

Na kraju ovog kratkog uvoda spomenut ću kako sam se danas 22. siječnja gledajući Dnevnik HRT definitivno uvjerio kako u slučaju ovog Zakona ‘nisu čista posla’. Na upite mnogih od novinara, udruga i biskupa da se pojasni 18. član tog Zakona ministar gospodarstva g. Vrdoljak uporno je izbjegavao odgovor na pitanje hoće li ovaj Zakon omogućiti prodaju javnog dobra, prvenstveno šume i vode. Njegov odgovor se uvijek svodio na tvrdnju kako nema govora o prodaji, a na pitanje zašto žurba s javnom raspravom demagoški se pozivao na brigu o neprestanom rastu broja nezaposlenih tvrdeći kako će ovaj Zakon ubrzati investicije.
Pa da vidimo je li to baš tako.

* * *
Priprema za glavni udar
Prema uvodnom dijelu spomenutog Prijedloga ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u odredbi članka 2. stavka 4. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Pa citirajmo spomenuti članak, stavak i podstavak Ustava i upamtimo što u njemu piše (naglasio s.c).

Članak 2.
Suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv.
Suverenitet Republike Hrvatske prostire se nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja.

Posljedično: njezino (hrvatsko) kopneno područje, rijeke, jezera, prokopi, unutrašnje morske vode, teritorijalno more i zračni prostor iznad tih područja je neotuđivo, nedjeljivo i neprenosivo.
Tako barem ja shvaćam značenje prva dva stavka ovog člana Ustava RH.

U istom članku nadalje piše:
Hrvatski sabor i narod neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odlučuje:
– o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj;
– o očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i korištenju njime.

… i ne zaboravimo stavak 1 ovog članka u kojem stoji: Suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv.

Jednako tako obratite pozornost da sukladno Ustavu „narod neposredno, samostalno u skladu s Ustavom i zakonom odlučuje“ o uređenju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa te o očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i korištenja njime.
Ako sam dobro razumio citirano onda to znači da o spomenutim kategorijama ne može odlučivati samo Sabor, točnije zastupnici u Saboru, već se o njima treba očitovati i narod neposredno. A to znači – referendumom.

U nastavku teksta Prijedloga navode se razlozi (na kraju će se vidjeti da to i nisu pravi razlozi) za donošenje Zakona:
„Temeljni razlog zbog kojeg se predlaže donošenje ovoga Zakona proizlazi iz potrebe hitnog pokretanja investicijskog ciklusa u RH kao glavnog pokretača rasta i razvoja hrvatskog gospodarstva. Pokretanje investicijskog ciklusa u smislu ovog Zakona predstavlja stvaranje preduvjeta za povećanje investicija u hrvatsko gospodarstvo koje uključuje unaprjeđenje uvjeta za gospodarenje dobrima od interesa za RH.“

Navedeni razlozi potkrepljuju se i „ustavnim zadaćama Države, koja prema članku 49. stavku 3. (vidi prilog na kraju teksta) Ustava potiče gospodarski napredak i socijalno blagostanje građana i brine se za gospodarski razvitak svih svojih krajeva te Ustavom propisanoj mogućnosti da se zakonom u interesu RH (ne u interesu građana RH, napomena s.c.) ograniči ili oduzme vlasništvo, uz naknadu tržišne vrijednosti (članak 50. stavak 1., vidi prilog) kao i da se zakonom odredi način na koji dobra od interesa za RH mogu upotrebljavati i iskorištavati ovlaštenici prava na njima i vlasnici, kao i naknada za ograničavanja kojima su podvrgnuti (članak 52. stavak 2., vidi prilog).

S obzirom na odgovarajuće uklanjanje administrativnih prepreka (pojednostavljenjem postupka) pri realizaciji investicijskih projekata kojima se bavi ovaj Zakon, očekuje se i njegov značajniji doprinos većem interesu za investicijske projekte u Republici Hrvatskoj.

Ovim zakonskim prijedlogom uređuju se kriteriji za utvrđivanje strateških investicijskih projekata RH te raspolaganje s nekretninama u vlasništvu RH, davanje koncesije za uporabu pomorskog dobra i korištenje nepokretnog kulturnog dobra u vezi s provedbom investicijskih projekata te izdavanje upravnih akata u vezi s provedbom tih projekata.

Raspolaganje nekretninama u vlasništvu RH obuhvaća i šume, šumsko zemljište, poljoprivredno zemljište, javne ceste i javno vodno dobro odnosno dobra kojima raspolaže RH potrebna za provedbu strateškog projekta.

Predložena zakonska rješenja osiguravaju potreban pravni okvir kojim će se stvoriti pretpostavke za pokretanje održivog investicijskog ciklusa odnosno stvorit će se preduvjeti za pokretanje gospodarskog razvitka zemlje u cjelini, kroz stvaranje i razvijanje preduvjeta za napredak i socijalno blagostanje njenih građana te postizanje bolje i učinkovitije zaštite dobara od interesa za Republiku Hrvatsku kao i osiguranje boljih uvjeta za gospodarenje tim dobrima i održivi razvitak. Pokretanje investicijskog ciklusa za posljedicu će imati povećanje zaposlenosti, poboljšanju uvjeta za proizvodnju, uvođenje ili razvoj novih tehnologija te će izravno ili posredno utjecati na razvoj ili poboljšanje uvjeta za razvoj gospodarstva u cjelini.“

Posljednji odlomak je klasično nabacivanje frazama i parolama.

Iz ove uvodne papazjanije možemo izvući slijedeće:
1. suverenitet RH je neotuđiv, nedjeljiv i neprenosiv
2. suverenitet RH prostire se nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja.
3. iz 1. i 2. slijedi da su kopneno područje, rijeke itd. neotuđivi, nedjeljivi i neprenosivi.
4. da narod neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odlučuje o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u RH i o očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i korištenju njime.
5. temeljni razlog zbog kojeg se predlaže donošenje ovoga Zakona proizlazi iz potrebe hitnog pokretanja investicijskog ciklusa
6. očekuje se da će ovaj Zakon dati značajni doprinos većem interesu za investicijske projekte s obzirom na odgovarajuće uklanjanje administrativnih prepreka (pojednostavljenjem postupka) pri realizaciji projekata.
7. ovim zakonskim prijedlogom uređuju se kriteriji za utvrđivanje strateških investicijskih projekata RH te raspolaganje s nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske.

Glavni udar
Nakon ovog uvoda stiže ono glavno:

KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O STRATEŠKIM INVESTICIJSKIM PROJEKTIMA REPUBLIKE HRVATSKE

u kojem prevladavaju članci u kojima predlagatelji daju niz elemenata koji bi kao trebali ubrzati postupak pokretanja strateških investicija. Navest ću samo neke taksativno a detaljno ih možete naći na već spomenutom linku.

Ovim se Zakonom u svrhu učinkovitog i što bržeg pokretanja gospodarskog razvitka svih dijelova RH (…) uređuje određivanje strateških investicijskih projekata RH, pozivanje investitora i koordinacija provedbe strateških projekata, raspolaganje s nekretninama u vlasništvu RH i izdavanje upravnih akata u vezi s provedbom tih projekata. (Opće poznata parola, nap. s.c.)

Strateške projekte određuje Vlada RH Odlukom o proglašenju strateškog projekta RH.

Prijedlog Odluke o strateškim projektima utvrđuje se na temelju Liste prijedloga strateških projekata RH koju priprema i vodi središnje tijelo državne uprave nadležno za gospodarstvo u suradnji s drugim nadležnim središnjim tijelima državne uprave vezanim uz svaki pojedini projekt, ovisno o vlastitom djelokrugu rada.

Prijedlog Odluke utvrđuje Povjerenstvo koje osniva i čije članove imenuje Vlada RH iz reda svojih članova, a po potrebi i iz reda drugih državnih dužnosnika i stručnjaka za pojedino područje iz reda državnih službenika.

Stručne i administrativne poslove za Povjerenstvo i procjenu obavlja središnje tijelo državne uprave nadležno za gospodarstvo.

Način rada te ostala pitanja od značaja za obavljanje poslova iz djelokruga Povjerenstva urediti će se Poslovnikom o radu Povjerenstva. (tko će ga i do kada napisati?, nap. s.c)

Ima tu još puno stepenica koje nemam namjeru nabrajati. I ovo je već da ti se zavrti mozak. U svakom slučaju prema takvom postupniku bjelodano je da će Prijedlog odluke biti proveden dok si ‘rekel keks’! (napomena s.c.)

I kad smo se već svi zamorili od čitanja općih, nebitnih, stvari dolaze članci 18. i 19. koji govore nešto što baš nije u skladu s u Uvodu iznesenim, a odnosi se na RASPOLAGANJE NEKRETNINAMA U VLASNIŠTVU REPUBLIKE HRVATSKE. Citiram ih u cijelosti:

Članak 18.

Nekretninama u vlasništvu RH, uključujući i šume, šumsko zemljište, poljoprivredno zemljište, javne ceste i javno vodno dobro, potrebnim za provedbu strateškog projekta raspolaže Vlada RH u skladu s lokacijskom dozvolom, odnosno odgovarajućim prostornim planom, te ih u svrhu provedbe strateškog projekta može neposrednom pogodbom OTUĐITI i/ili na njima osnivati stvarna prava o čemu Vlada RH donosi Odluku.

Postupak izdvajanja iz šumsko gospodarske osnove područja RH te postupci utvrđivanja prestanka statusa javne ceste, odnosno javnog vodnog dobra, propisani posebnim zakonima ne provode se u slučaju raspolaganja nekretninom u vlasništvu RH iz stavka 1. ovoga članka.

Šuma, odnosno šumsko zemljište za koje je sklopljen ugovor o OTUĐENJU ili osnivanju pravu građenja iz stavka 1. ovoga članka prestaje biti dio šumsko gospodarske osnove područja RH danom sklapanja tog ugovora.

Status javne ceste i status javnog vodnog dobra prestaje sklapanjem ugovora o OTUĐENJU ili osnivanju stvarnog prava iz stavka 1. ovoga članka, ako je to ugovoreno tim ugovorom.

 

Vlada RH donosi odluku o ukidanju statusa javnog dobra u općoj uporabi temeljem pribavljenog mišljenja nadležnog ministarstva ili pravne osobe ovlaštene za upravljanje javnim dobrom. Odluka o ukidanju statusa javnog dobra u općoj uporabi sadrži i odredbu o brisanju statusa u zemljišnim knjigama.

Članak 19.

Na način iz članka 18. ovoga Zakona Vlada RH može raspolagati i nekretninama oko čijeg vlasništva se spore RH i jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave, ako na posebnom računu osigura sredstva u visini tržišne vrijednosti koju nekretnina odnosno stvarno pravo ima prema ocjeni neovisnog vještaka.

Sredstva iz stavka 1. ovoga članka osigurava osoba koja stječe vlasništvo nekretnine odnosno drugo stvarno pravo. (koje je stekla OTUĐENJEM)

Razliku između vrijednosti nekretnine odnosno stvarnog prava iz stavka 1. ovoga članka koju u slučaju spora utvrdi sud i iznosa sredstava osiguranih na posebnom računu, dužna je platiti osoba koja je stekla vlasništvo nekretnine odnosno drugo stvarno pravo.

* * *

Na kraju ću ponoviti što piše u članku 2. Ustava RH
Suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv.
Suverenitet Republike Hrvatske prostire se nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja.

Dakle cijelo ovo ‘mudrovanje’ i ‘igranje kao maca oko vruće kaše’ na cca dvanaest stranica prijedloga Zakona je napravljeno samo zato da bi se u 6 (slovima šest) redaka omogućilo da se u interesu stranog kapitala (jer domaćeg nema, nap. s.c.) koji će pokrenuti investicijski ciklus omogući OTUĐENJE kopnenih područja, rijeka, jezera, prokopa, unutrašnjih morskih voda, teritorijalnih voda i (sic!) zračnog prostora iznad tih područja.
Jer štovani čitatelju, ovo što donosi ovaj Zakon nije postupak kojim se može ograničiti ili oduzeti vlasništvo kako to stoji u članku 50. stavak 1. Ustava RH već je to OTUĐENJE, čime nekretnina koja se otuđuje postaje eksteritorijalni posjed onog koji ga je kupio. A sigurno ga neće kupiti RH kad je ona, ta nekretnina ili javno dobro, sada u vlasništvu RH. Točka.

A možebitno da sam ja glup za te stvari, ipak sam samo dipl.ing.el. a ne dipl. pravnik ili ekonomist, pa jednostavno ‘niš ne kužim’? Što vi mislite?

_______________

Prilog:

Članak 49.
Poduzetnička i tržišna sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske.
Država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu. Zabranjena je zlouporaba monopolskog položaja određenog zakonom.
Država potiče gospodarski napredak i socijalno blagostanje građana i brine se za gospodarski razvitak svih svojih krajeva.
Prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu se umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom.
Inozemnom ulagaču jamči se slobodno iznošenje dobiti i uloženog kapitala.

Članak 50.
Zakonom je moguće u interesu Republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu tržišne vrijednosti.
Poduzetnička se sloboda i vlasnička prava mogu iznimno ograničiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi.

Članak 52.
More, morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnoga, povijesnoga, gospodarskog i ekološkog značenja, za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, imaju njezinu osobitu zaštitu.
Zakonom se određuje način na koji dobra od interesa za Republiku Hrvatsku mogu upotrebljavati i iskorištavati ovlaštenici prava na njima i vlasnici, te naknada za ograničenja kojima su podvrgnuti.