Kako bi ‘mali zeleni’ rješavali probleme električne energije

G. Marijan Kalea, dipl. ing.el., čiji osvrt na svestranu ‘buku’ koja se u posljednje vrijeme diže oko izgradnje Plomina C donosim u nastavku, je osoba koja se desetljećima bavi problemima proizvodnje i prijenosa električne energije na području bivše Jugoslavije, a danas na području Hrvatske. Njegova razmišljanja i argumenti koje iznosi kada govori i piše o energiji, elektroenergiji i prijenosu električne energije su potkrijepljeni stručnim i pouzdanim, a napose provjerenim podacima za razliku od današnjih samozvanih velikih stručnjaka za energetiku koji su se ugnijezdili u razno-razne ‘zelene’ udruge i otamo pucaju najtežim oružjem po bilo kakvoj ideji da se u Hrvatskoj izgrade novi elektroenergetski kapaciteti osim onih na vjetar i solar. Pri tome zaboravljaju, svjesno ili pak zato što ne znaju, da za svaki MW snage izgrađenog postrojenja na vjetar ili solar treba izgraditi jednake MW u konvencionalnim izvorima (računajući tu i postrojenja na bio masu) ako želimo imati određenu, unaprijed definiranu, sigurnost dobave.

Istovremeno ti isti vrli ‘zeleni’ stručnjaci koriste električnu energiju koja im omogućuje sve blagodati moderne civilizacije od grijanja, rasvjete, pogona električnih strojeva, klimatizacije, audio i video uređaja, hladnjaka etc, etc. Zagovaraju elektro-eutomobile, kao oni ne zagađuju okoliš, zaboravljajući ili previđajući pri tome da i za njihovu proizvodnju i njihov pogon treba proizvesti električnu energiju.

Jednako tako njih uopće ne zanima devastiranje jadranske obale izgradnjom tisuće marina i nasipavanje obala da bi se izgradila parkirališta za njihove limene ljubimce jer, bože moj, marine i plaćena parkirališta donose profit. Njih ne zanima uništavanje tla zbog gradnje auto-cesta, jer bože moj, po njima se ugodnije voziti nego pješačiti ‘po šumama i gorama naše zemlje ponosne’.

Njih uopće ne zanima onečišćenje okoline bukom automobila, divljaka na motorima i frustriranih mopedista koji misle da su važniji ako im mopedi proizvode buku kao mlazni avioni. Bukom tvornicâ koje su smještene u središtima gradova (nekad su bile na periferiji) i svojom zaostalom tehnologijom zagađuju bližu i dalju okolicu. Etc, etc.

Njih zanima samo njihova fiksacija na obnovljive izvore energije i štedne žarulje.

A evo što o tome piše ‘običan’ elektroenergetski stručnjak.

Protiv protivljenja Plominu C

Privlačnost ugljena za proizvodnju električne energije je u velikim svjetskim rezervama, diversificiranoj mogućnosti dobave, najstabilnijoj cijeni među svim primarnim komercijalnim oblicima energije, najzastupljeniji je oblik fosilne vlastite energije u Europi i ima veliki potencijal daljeg razvoja tehnologije korištenja. Odbojnost javnosti i (danas još uvijek) visoka emisija ugljikova dioksida te možebitna naglo rastuća potražnja Kine i Indije na svjetskom tržištu, glavne su negativne značajke korištenja ugljena za proizvodnju električne energije.

Ugljen se drži na prvom mjestu u svijetu među primarnim energentima za proizvodnju električne energije već četrdesetak godina, na razini od otprilike 40-tak posto. U Europskoj uniji je udio ugljena u proizvodnji električne energije otprilike 30 posto. U Hrvatskoj je udio ugljena u proizvodnji električne energije 15-20 posto (u proizvodnji bez obuhvata polovine proizvodnje NE Krško!), ovisno o raspoloživosti TE Plomin 1 i 2 te ukupne proizvodnje u pojedinoj godini

U predvidivim tehnološkim okolnostima ne dade se danas zamisliti elektroenergetski sustav oslonjen samo na obnovljive izvore energije, u srednjoročnom razdoblju (do jedno 2050. godine) valja zamišljati samo razboritu kooperaciju elektrana na fosilne, nuklearne i obnovljive izvore energije.

Proizvodnja električne energije u Europi dobro je usklađena s potrošnjom; samo 10 TWh bilo je uvezeno u zemlje ENTSO-E iz trećih zemalja u 2010. godini, što je predstavljalo 0,3% ukupne brutopotrošnje električne energije (3300 TWh).

Ovisnost Europske unije o uvozu ugljena bila je 2010. godine 37% (a 63% je ugljena pridobiveno na vlastitom području), dok se za 2020. godinu predviđa da će uvozna ovisnost ugljena porasti na 50%. Uvozna ovisnost nafte i plina bitno je veća nego li ugljena u 2010. godini i na još više će se povećati u 2020. godini.

Predvidiva dogradnja elektranama u Europskoj uniji u razdoblju do 2020. godine je ukupno 280 GW. Sadašnja instalirana snaga svih elektrana je 900 GW. U ukupnoj dogradnji, približno trećina je doista u građenju, trećina u procesu odobravanja a trećina u projektiranju. U dogradnji predviđaju se elektrane na ugljen ukupne snage 49 GW ili 17,5% ukupne dogradnje. Podaci, uzeti su prema VBG PowerTech, Europska udruga proizvođača električne energije i topline, Essen, rujan 2011. Udruga se bavi sigurnošću pogona, okolinskom prihvatljivošću, raspoloživošću i ekonomijom sadašnjih i budućih elektrana i toplana u Europi.

Gore su nanizane suhe činjenice, uglavnom brojke, bez ikakva komentara. Kako bismo bolje sagledavali i ocjenjivali buku, jer to se ne može drugačije nazvati, kojom smo danima – uglavnom nekompetentno, nesuvislo ili neutemeljeno – bombardirani s novina, radija i televizije, a sve radi osporavanja namjere o izgradnji bloka C u TE Plomin.

Tako je na tribinu o TE Plomin C, održanoj sredinom svibnja u Labinu, prema novinarima: “HEP poslao nekompetentnu osobu”. Ta osoba je vrlo ugledna diplomirana inženjerka elektrotehnike s jedno 20 godina staža u HEP-u i zadužena je između ostalog za strateški razvoj HEP-a. Tribinu je vodila – među ostalim – “osobito kompetentna” osoba, 50-godišnjak koji u životu nije završio fakultet, koji jedva stane na ekran televizora a malo-malo se na njemu pojavljuje, dočekivan kao neupitni sveznalica. Kada je na spomenutoj tribini izlagao svoje prizemne opservacije, gospođa iz HEP-a morala se ograditi od balkanskog načina komuniciranja.

Jedan drugi, također 50-godišnjak i također nezavršeni student, javlja se kao apsolutno meritorna osoba za generalno uređenje energetike i elektroenergetike u nas, te tvrdi da nećemo valjda graditi velike termoelektrane i velike hidroelektrane, treba se okrenuti biomasi, vjetru i solaru (on tako naziva korištenje energijom Sunčeva zračenja) i sve će biti riješeno ali na način koji se dakako razlikuje od rješenja iz doba kada su naši sadašnji zvanični energetičari studirali. Kaže: (1) europska energetska politika napušta gradnju novih termoelektrana na ugljen, (2) HEP želi pod krinkom smanjenja uvoza električne energije zamijeniti uvoz električne energije uvozom prljavog ugljena, te će u slučaju gradnje Plomina C Hrvatska biti energetski ovisna i vezana uz uvozni ugljen i (3) tako velika elektrana na toj će lokaciji izazvati problem i u elektrodistribucijskoj mreži i uopće nije jasno na koji način je HEP došao do ovako velike snage kao optimalnog rješenja.

Idemo redom odgovarati (premda mi je, zapravo, mučno to odgovaranje) na teze ovog samozvanog energetičara. Prvo: iz ranijeg nabrajanja činjenica vidljivo je da orijentacija Europske unije u bliskom kratkoročnom razdoblju ne zaobilazi elektrane na ugljen, ima ih 17,5% u ukupnoj dogradnji elektrana. U Njemačkoj, toj stjegonoši primjene obnovljivih izvora u Europi i svijetu, također se predviđa do 2020. godine izgradnja 15 elektrana na ugljen u ukupno 69 novih elektrana, snage veće od 20 MW, prema sagledavanju u BDEW (Njemačke savezne udruge energetske i vodoprivrede) iz travnja 2012. godine. U tome broju, 10 elektrana na ugljen je u fizičkom građenju, a 5 elektrana na ugljen u procesu je ishođenja suglasnosti.

Drugo, evidentno je da svaka pametna država nastoji biti elektroenergetski neovisna, što je realno moguće ostvariti, kada već nije moguće ostvariti energetsku neovisnost. Netouvoz električne energije (10 TWh) u čitavu Europsku uniju 2010. godine bio je sumjerljiv našem netouvozu u toj godini (7,7 TWh); zar to ne govori dovoljno o našoj poziciji? Umjesto da realno težimo elektroenergetskoj neovisnosti, mi neprestano lupetamo o (nedostižnoj) energetskoj neovisnosti. Električna energija je najplemenitiji i najcjenjeniji energetski proizvod i svatko nastoji da ga proizvede u vlastitu dvorištu, neovisno o tome što će primarnu energiju za to manjim ili većim dijelom uvesti. Dugoročno – taj uvozni dio će u Europi samo rasti (ovaj čas je preko 50%).

Treće, kada bi se TE Plomin C priključila doista na okolnu distribucijsku mrežu, to bi izazvalo nepremostive probleme. Međutim, ta elektrana gradi se za potrebe cjelokupnog elektroenergetskog sustava Hrvatske, koristi raspoloživu lokaciju na jadranskoj obali (što je naša prednost pred nizom drugih europskih zemalja, to, da smo na jadranskoj obali, okrenutoj svjetskim morima!) i bit će priključena dakako na prijenosnu, a ne distribucijsku, mrežu. Ima snagu približno 12,5% vršnoga opterećenja sustava u početno doba korištenja, što se smatra primjerenim. U završetku pretprošlog i početnom dijelu prošloga stoljeća gradili smo elektrane primjereno potrebama u neposrednom okolišu tih elektrana!

Konačno, “jedan od najuglednijih elektroenergetskih stručnjaka srednje generacije” (tako ga titulira novinar) izjavljuje (1) da čak i u Indiji, kada se grade TE na ugljen, uvjet je da u radijusu od 10 kilometara nema većih naselja i (2) TE Plomin C ne može biti dovršena prije 2018. godine, do tada izostat će njezina podrška elektranama na obnovljive izvore energije.

Opet, odgovori. Zašto gospodin (“jedan od najuglednijih”) nije pogledao u Europu (kud se okrenuo baš Indiji?), pa bi vidio da – primjerice u Njemačkoj – ima čitav niz elektrana na ugljen neposredno uz gradove ili u gradovima: TE-TO Altbach, blizu Stuttgarta (600 tisuća stanovnika) od 1270 MW električnih i 560 MW toplinskih, TE Bergkamen (50 tisuća stanovnika) od 780 MW, TE-TO Braunschweig-Mitte (250 tisuća stanovnika) od 78 MW električnih i 320 MW toplinskih, a u Berlinu je ukupno 4 TE-TO na ugljen: Berlin-Klingenberg (188/680 MW, električnih/toplinskih), Berlin-Moabit (150/240 MW), Berlin-Reuter West (600/790 MW) i Berlin-Reuter (165/225 MW). Dalje, TE-TO Bremen-Hafen (450/60 MW) i TE Bremen-Farge (343 MW) u gradu Bremenu s 550 tisuća stanovnika, TE-TO Chemnitz-Nord (195/480 MW) u Chemnitzu s 240 tisuća stanovnika… itd itd; došli smo do grada koji počinje slovom C, to je deset posto abecede, da ne nabrajamo dalje!

TE Plomin C nije jedina elektrana koji trebamo izgraditi do 2020. godine, tako da će i ostale novoizgrađene konvencionalne elektrane također služiti podršci elektranama na obnovljive izvore energije. Prema Strategiji energetskoga razvoja Hrvatske trebali smo, počevši od 2010. godine, sustav dograđivati s po 400 MW godišnje. Mi smo do sredine 2012. godine izgradili vjetroelekterane i HE Lešće, ukupno oko 200 MW, a trebalo je do tog doba biti izgrađeno već 1000 MW. Najbolje da TE Plomin C proglasimo prekasnim, pa ga niti ne započnemo graditi – gdje će nam biti kraj?